Suvremeni ciljevi odgoja i obrazovanja usmjereni su na osobne potrebe djece, ne gubeći pri tom iz vida prirodu i potrebu sveukupnog društvenog razvoja. Individualno praćenje rasta i razvoja svakog djeteta ponaosob jedno je od pokazatelja reformskih smjernica suvremenog ranog i predškolskog odgoja koji se primjenjuje i kod nas. Za odgojno-obrazovnu praksu kompetencijski pristup omogućuje odgajatelju osmišljavanje odgojno-obrazovnog rada odgovarajući na pitanja što dijete može i treba znati, za što dijete može i treba biti osposobljeno u određenoj starosnoj dobi. Mogućnosti djeteta temelje se na zakonitostima razvoja koji imaju znanstveno uporište.

Zašto individualna razvojna mapa?

Svakodnevna odgojno-obrazovna praksa omogućuje odgajatelju rast i razvoj u svim smjerovima te jačanje njegovih osobnih i profesionalnih kompetencija. Time dolazi do jasnijih promjena i primjena u osmišljavanju odgojno - obrazovnog rada, u smislu promišljanja ciljeva koji se odnose na razvoj djeteta, a potom i do metodičke namjere i individualnog pristupa djetetu odgovarajućim, pedagoški osmišljenim, sadržajima.

Suvremeno društvo zahtjeva i suvremeni pristup odgoju i obrazovanju koje se prvenstveno temelji na humanističkom pristupu, uvažavajući specifičnost ranog razvoja djeteta, njegove karakteristike i zakonitosti o djetetu kao cjelovitom, jedinstvenom biću. Sama činjenica da smo svi različiti, u pozitivnom kontekstu, omogućuje nam bolje razumijevanje jedni drugih i prepoznavanje svih djetetovih predispozicija i kvaliteta. Stoga je suvremeni odgajatelj profesionalac koji prepoznaje u kvalitetnoj pedagogiji da su praćenje, procjenjivanje i planiranje važni za razvoj i učenje svakog djeteta.

Što je individualna razvojna mapa?

Individualna razvojna mapa prikaz je osnovnih prekretnica u mentalnom i tjelesnom razvoju djeteta od rođenja do sedme godine. Na razumljiv i jednostavan način opisuje karakteristične promjene i moguća odstupanja, a namijenjena je odgajateljima i roditeljima, kao orijentacijska osnova za praćenje razvoja djeteta i organiziranje njegove aktivnosti (prema Ivić, Novak, Atanacković i Ašković).

Način vođenja individualne razvojne mape nije definiran. Svaki odgajatelj/ica na svoj način prilazi osmišljavanju izgleda mape. Ovisno o našim osobnim sklonostima svatko od odgajatelja nastoji što objektivnije zabilježiti važne trenutke u životu, odnosno razvoju djeteta. Kad govorimo o razvoju djeteta ono obuhvaća sljedeće aspekte:

-          Psiho-motorni razvoj

-          Socio-emocionalni razvoj

-          Kognitivni razvoj

-          Razvoj govora i komunikacije

Mapa sadrži:

-          Fotografiju djeteta s osnovnim podacima (ime, prezime, datum rođenja, imena roditelja, braće, datum upisa u jaslice ili vrtić….)

-          Anegdotske bilješke djeteta,

-          Likovne radove,

-          Zapažanja o djetetu - fotografije sa opisom djeteta u aktivnosti

-          Video snimke, audio snimke

-          Intervjui s djecom

Ovo su neki od dijelova koje mi najčešće u našem vođenju mapa primjenjujemo. Negdje se u mapama vode kontrolne liste kojom se mjeri prisutnost i frekvencije određenog ponašanja, zatim protokol promatranja (napravljeni od odgajatelja ili članova stručnog tima-ciljano). Neki odgajatelji vode instrumentarij za praćenje i procjenu razvoja djeteta te deskriptivno-narativne bilješke koje podrazumijevaju oblik dokumentiranja gdje odgajatelj bilježi sve što je dijete reklo i učinilo bez ikakvog sistematiziranja ili interpretiranja tijekom bilježenja. Kao što sam navela postoje različiti sadržaji individualnih razvojnih mapa. Suvremeni odgajatelj neprestano istražuje putove i načine vođenja mape, a sve u svrhu kvalitetnog planiranja, osmišljavanja i realizacije strategija usmjerenih na poticanje optimalnog razvoja djeteta.

Kao što je mapa potrebna odgajatelju, isto tako je vrlo vrijedan dokument roditelju jer predstavlja pisani sadržaj na čemu se temelji razgovor prilikom individualnih informacija s roditeljima. Individualna razvojna mapa djeteta važan je čimbenik otvaranja novih odnosa na relaciji dijete-odgajatelj-roditelj što podrazumijeva stvaranje partnerskih veza i odnosa, boljeg razumijevanja i uvažavanja na svim relacijama. Uključenost odgajatelja i roditelja u promjene koje donosi svakodnevni vrtićki život djeteta, ohrabruje ih da budu misaoniji, savjesniji i refleksivniji te svojom suradnjom budu primjer suradničkog učenja.

Citat:

 „Dijete ima pravo da ga se razumije i da razvije svoje potencijale, dijete ima pravo na povjerenje u odrasle kao i na povjerenje od odraslih te napokon, pravo na takvu podršku odraslih koja će mu omogućiti razvoj vlastitih strategija mišljenja i djelovanja, a ne puko prenošenje znanja i uvježbavanje vještina“ L. Malaguzzi

Odgajateljica Snježana Turković