Znate li koje je najčešće pitanje koje roditelji postavljaju odgojiteljima kada dođu po djecu u jaslice ili vrtić? Je li jeo/jela? Pitaju roditelji i druga pitanja, ali ovo je uvijek prvo i najvažnije.

Roditelji male djece s posebnom ozbiljnošću pristupaju prehrani djece. Važno im je da djeca jedu redovito, raznoliko, zdravo, dovoljno... I svaki od ovih pojmova za svakog pojedinog roditelja ima drugačiju definiciju, jer naravno, ovisi o roditeljevim uvjerenjima, prehrambenim navikama, iskustvima...
Prehrana djece roditelje ponekad zaokuplja više nego neka druga područja djetetovog života (npr. vrijeme provedeno pred ekranom, boravak na zraku...). Roditelji se trude kupovati svježe i provjerene namirnice, kuhati redovito, servirati svježe, uključiti kreativnost u izradu obroka... A onda se ponekad na kraju tog procesa, kada dijete vidi servirani obrok, dogodi reakcija poput:

• Nisam gladan/gladna!
• Neću jesti!
• Ja to ne volim.
• Meni je dosta (nakon dva zalogaja).

Naravno da roditelji, što zbog brige za zdravlje djeteta, što zbog uloženog truda, nisu zadovoljni navedenim reakcijama djeteta. Voljeli bi da dijete pojede obrok koji su mu namijenili, po mogućnosti da pojede sve što mu je stavljeno na tanjur. Voljeli bi da pojede brokulu jer je zdrava. Voljeli bi da proba grašak prije nego što odluči da ga neće jesti. I naravno, voljeli bi da sve to učine za stolom, sjedeći mirno i ponašajući se prihvatljivo.

Da bi postigli sve navedeno roditelji pribjegavaju različitim metodama:

• nagovaraju dijete (Ajde, mogao si pojesti još malo.)
• ucjenjuju dijete (Ako ne pojedeš ručak, nema slatkiša. Ili Pojedi ručak pa ćeš dobiti slatkiše.)
• prijete djetetu (Nećeš se dignuti sa stola dok to sve ne pojedeš!)
• lažu djetetu (Ako to ne pojedeš, neće ti doći Djed Božićnjak! Ili Umrijet ćeš od gladi, ako ne pojedeš sve na tanjuru!)
• uvjeravaju dijete (Probaj mrkvu, jako je fina!)
• svoju odgovornost prebacuju na dijete (Reci što želiš jesti, mama će ti skuhati samo da nešto pojedeš.)
• odgovornost za vlastite emocije prebacuju na dijete (Tata će biti jako tužan ako to ne pojedeš.)
• hrane dijete
• hrane dijete pred ekranom.

Za početak, važno je imati na umu nekoliko činjenica kada je u pitanju prehrana male djece.

U današnje vrijeme obilja, u našem širem okruženju, nije zabilježeno da je neko dijete umrlo od gladi. Djeca su rođena s instinktom za preživljavanje. Već male bebe sasvim jasno plačem pokazuju da su gladne, a odmicanjem glave od dojke pokazuju da su site. Starija djeca nam jasno daju do znanja kada su sita pljuvanjem hrane, odgurivanjem tanjura ili dizanjem sa stola. No, mi odrasli često puta ne vjerujemo njihovom osjećaju. Smatramo da bi trebali jesti više, da bi trebali jesti češće, da bi trebali pojesti ono što smo im mi stavili na tanjur. Što zapravo činimo?
 

Također, treba imati na umu da ne trebaju sva djeca iste dobi jednaku količinu hrane. Neka su djeca jednostavno sitnije građe i trebaju manje hrane. Apetit djece može ponekad varirati, mijenjati se i ovisiti o brojnim čimbenicima, primjerice, je li dijete prehlađeno, koliko je spavalo, je li toga dana jelo slatkiše, koliko inače jede. Uostalom, ni mi odrasli ne jedemo svi jednaku količinu hrane, a i apetit svake odrasle osobe može varirati ovisno o situaciji.
Pored svega, treba znati da djeca doživljavaju okuse drugačije nego mi odrasli i da pojedine namirnice njima mogu imati potpuno drugačiji okus nego nama. Dječji spektar okusa oblikuje se i intenzivno razvija u prvih šest do sedam godina njihova života. Osjet okusa u toj dobi još je neiskusan i osjetljiv pa im pojedine namirnice mogu biti preintenzivne ili neukusne. Zato njihov osjet okusa treba polako uvježbavati na nove okuse i imati na umu da svaki novi okus za njih može biti iznenađenje – ugodno ili neugodno. Općenito, djeca (kao i svi sisavci) najviše preferiraju hranu slatkog okusa jer podsjeća na majčino mlijeko. Većina djece ne voli kiselu i gorku hranu jer su ta dva okusa evolucijski značila opasnost, odnosno moguće otrove u namirnici.
Osim okusa, djeci je važna i tekstura hrane. Neka djeca dugo žele jesti gnječenu hranu, neka samo krutu hranu, nekoj se namirnice ne smiju dodirivati međusobno. To ima veze s njihovim senzoričkim razvojem koji je također intenzivan u predškolskom periodu.
 

Što mi odrasli možemo činiti kako bi kod djece poticali zdrave prehrambene navike? Kako postaviti granice za obiteljskim stolom?
 

• Uključite dijete u kupovinu namirnica

Zajednički odlazak po meso, ribu, povrće i voće može biti prilika da se kod djeteta razvija interes za hranu kroz razgovor o onome što je kupljeno, koje ćete jelo od tih namirnica pripremati i zašto je ono dobro za zdravlje.

• Uključite dijete u pripremu obroka

Djeca vole biti uključena, aktivna i učiti kroz neposredno iskustvo. Uključivanjem u pripremu obroka osjećat će se važno, imat će vam priliku pomoći, družiti se s vama, razgovarati o hrani koju pripremate, kušati je te imati osjećaj da je doprinijelo obiteljskom obroku.

• Preuzmite odgovornost za ponudu obroka u kući

Roditelji su odgovorni za djetetovu dobrobit i razvoj. U skladu s tim, koje će se namirnice pronaći u vašem domaćinstvu i na vašem stolu, potpuno su vaša odgovornost. Djeci možemo pružiti izbor, ali između kojih namirnica/jela će dijete birati, odlučuje roditelj (npr. Želiš li juhu od bundeve ili juhu od brokule, umjesto Želiš li pomfrit ili hrenovke?).

• Nove okuse uvodite postupno u kombinaciji s poznatim okusima

Imajući na umu navedene informacije o osjetu okusa kod djece, nove okuse uvodite postupno, uz već poznatu i dobro prihvaćenu hranu (npr. Umjesto da brokulu prvi puta poslužite kao prilog mesu, nasjeckajte je na komadiće i ubacite u djetetovu omiljenu juhu).

• Uvedite rutinu

Djeca vole rutinu i bolje se snalaze kada imaju predvidiv ritam dana. Potrudite se da se vaši obitelji obroci budu organizirani svakodnevno u otprilike isto vrijeme, na otprilike bisti način (npr. Ručak je oko 12 sati. Prije ručka peremo ruke i zajednički pripremamo stol.).

• Dogovorite pravila

Kao što postoje pravila vezana uz gledanje ekrana, odlazak na spavanje ili pospremanje igračaka, poželjno je imati pravila vezana i uz obroke u vašem domu. Važno je pravila donijeti zajedno s djecom te se tih pravila trebaju pridržavati svi ukućani (npr. Jedemo za stolom., Za vrijeme jela gasimo televiziju., Nakon jela nosimo tanjur u sudoper. Između jela ne grickamo.). Izrecite svoja očekivanja vezana za obiteljski obrok unaprijed (npr. Danas idemo na ručak kod bake. Očekujem da za stolom tiho razgovarate. Nakon ručka možete probati bakin kolač.).

• Budite fleksibilni

Pravila su važna, no obitelj nije vojska. Ponekad će se dogoditi situacije u kojima će biti potrebno malo izmijeniti pravilo ili od njega odstupiti. Važno je djeci objasniti zašto je do te promjene došlo i koliko ona vrijedi. (npr. Danas ti je rođendan, danas smiješ popiti sok. Od sutra opet pijemo vodu.). Osobito fleksibilni budite u vrijeme nadolazećih blagdana. Moguće je da će vaše dijete biti preplavljeno podražajima (poklonima, velikim brojem članova obitelji za obiteljskim stolom, lampicama i ukrasima...) te će zbog toga manje jesti, kraće sjediti za stolom, biti razdražljivo...

• Ukinite hranjenje pred ekranima

Ako dijete jede pred ekranom, nije usmjereno na hranu, već na sadržaj ekrana. Jede nesvjesno te je moguće da će zbog toga pojesti premalo ili previše. Dugoročno, ne oslanja se na vlastiti osjećaj sitosti pa su mogući problemi s prehranom (npr. prejedanje ili pretilost).

• Preuzmite odgovornost za atmosferu za obiteljskim stolom

Osim odgovornosti za djetetovu dobrobit i razvoj, roditelji su u potpunosti odgovorni za cjelokupnu atmosferu u obiteljskom domu, a to podrazumijeva i atmosferu za obiteljskim stolom. Kako ćete reagirati kada dijete ne želi jesti ili se neprimjereno ponaša za stolom, ovisi o vama. Možete nervozno vikati i prijetiti ili smireno i ljubazno izreći svoja očekivanja (npr. Voljela bih kada bi probala ovu juhu. Meni se sviđa. Možda bi se mogla svidjeti i tebi. Ili Smeta mi kada mašeš vilicom, bojim se da ne ozlijediš sebe ili brata. Molim te, spusti je dole.).

• Budite primjer

Puno više no što nas slušaju, djeca nas gledaju. Vide ako grickamo na kauču, pijemo coca-colu ili jedemo brzinski s nogu. Stoga se moramo truditi biti primjer i u izboru namirnica koje jedemo i ponašanjem za stolom (npr. Dijete će prije htjeti probati neko novo jelo ako vidi nas kako ga s užitkom jedemo, nego ako ga nutkamo i uvjeravamo da je fino.).

• Uvedite male obiteljske rituale

Obiteljski obrok je puno više od hranjenja. To je vrijeme kada gradimo odnose i stvaramo uspomene. Zajednički osmislite male obiteljske rituale vezane uz obiteljske obroke, njegujte ih i uživajte u njima (npr. Pečenje omiljenog kolača nedjeljom, pripremanje omiljenog slavljenikovog jela za njegov rođendan, pečenje palačinki za subotnji doručak...).

Ako se prisjetite nekih od najljepših uspomena iz djetinjstva, dobar dio njih bit će vezan uz hranu (npr. Bakina štrudla, mamine lazanje, jagode iz djedova vrta...). Potrudite se da i vaša djeca s obiteljskog stola ponesu lijepe uspomene i zdrave životne navike.

Saznajte više u: Jesper Juul: Hura! Idemo jesti!

Napisala: Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof. pedagogije