Običaj maskiranja u narodu je prisutan od pamtivijeka. Još su u vrijeme starih Rimljana postojale razne svetkovine pod maskama, a kasnije su ti poganski običaji uklopljeni u crkvene običaje. Vrijeme maskiranja trajalo je od nove godine do početka Korizme te je omogućavalo ljudima da se opuste, budu netko drugi i daju si oduška prije početka perioda posta i odricanja. Ljudi su se mogli maskirati u što su htjeli, a postojao je i običaj oblačenja zastrašujućih maski koje su služile tjeranju zime, zlih slia i sl. U različitim krajevima Hrvatske period maskiranja naziva se različitim imenima – maškare, poklade, fašnik, a svaki kraj ima svoju specifičnu tradiciju vezanu uz maskiranje.
U većini hrvatskih vrtića obilježavaju se maškare te se djeca imaju mogućnost maskirati. Osim što se djeca na taj način upoznaju s našom tradicijom i običajima, imaju mogućnost uživati u aktivnosti prerušavanja.
Ipak, određenom broju djece ta se aktivnost neće svidjeti. Osobito ako se radi o djeci mlađeg uzrasta, djeci jasličke dobi. Njima maske i maskiranje mogu biti zastrašujući. Tu djecu, naravno, ne treba prisiljavati na maskiranje niti ih izlagati maskama, ako ih se boje.
Djeca koja u prerušavanju i maskiranju uživaju, od navedene će aktivnosti imati višestruku korist.
Djeca će najvjerojatnije odabrati kostime likova koji im se sviđaju, kostime super junaka ili likova iz omiljenog crtanog filma. Ti likovi često imaju osobine koje dijete, moguće, nema. Odijevanjem kostima dijete postaje netko drugi. Ali ne samo da mu nalikuje, već dobiva i njegove osobine. Tako djeca postaju hrabra, odvažna, brza, posjeduju super moći ili neki poseban talent. Te će vještine djetetu omogućiti da u igri napravi nešto što u svakodnevnom životu ne može – da svojim super moćima riješi neki problem, spasi svijet ili ugasi požar, na primjer.
Osim toga, u igri, glumeći da su netko drugi, djeca će rješavati i neke osobne probleme i situacije koje ih muče u svakodnevnom životu. Dijete koje se u igri s vršnjacima ne zna zauzeti za sebe, kao super junak možda će biti vođa u igri.
Također, u ulozi omiljenog lika ili super junaka moći će vidjeti svijet tuđim očima, staviti se u tuđu poziciju. Sve će to povoljno utjecati na djetetov emocionalni razvoj i razvoj empatije.
Osim na emocionalni razvoj, djetetovo uživljavanje u razne likove povoljno će utjecati i na djetetov spoznajni razvoj. Dijete će morati upotrijebiti sva svoja znanja o tom liku te ih upotrijebiti u igri, a također morat će koristiti i neke specifične riječi i fraze tipične za lik pa će to utjecati i na razvoj govora.
Osim što će se ponašati i govoriti kao odabrani lik, dijete će se i kretati kao on. To će djecu potaknuti na tjelesne kretnje koje možda inače ne čine što može utjecati na razvoj motoričkih sposobnosti.
Kada se na jednom mjestu odjednom nađe više super junaka, princeza, vila i ratnika, bit će potrebno da oni dogovore vlastitu igru i koja je uloga svakoga od njih u toj igri. Osim mašte, morat će upotrijebiti svoje socijalne vještine – pregovaranje, dogovaranje pravila, komunikacijske vještine...
Igre prerušavanja, kostimiranja stoga se kod djece mogu poticati tijekom čitave godine, a ne samo u vrijeme maškara. One mogu biti dio svakodnevne simboličke igre, kako u vrtiću, tako i kod kuće. Za nju nisu potrebni posebno kupljeni kostimi, moguće je iskoristiti ono što imate u vlastitom domu.
Primjerice, mamina marama može poslužiti kao plašt, bakina pregača kao oprema za kuhara, a na tatinu zimsku kapu lako se mogu ušiti uši od papira...
Kao i u igri općenito, tako i u igri prerušavanja, važno je slijediti djetetov interes te djetetu omogućiti vrijeme i uvjete za igru. Dijete u igri može biti što god poželi, čak i kada to nama nije sasvim razumljivo. Djevojčica može primjerice biti vila, princeza, ali i Batman, Spiderman ili neki drugi lik. Također, dječaci mogu biti policajci, nindže, ali i princeze u haljinama.
U svijetu igre ne postoje podjele na muške i ženske igre ili kostime. Postoji samo mašta, kreativnost i istraživanje. Uloga je odrasle osobe prepoznati vrijednost djetetove igre te se, kad je to moguće, uključiti u nju, slijedeći djetetova pravila u igri.
Napisala: Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof.pedagogije
