Nimalo po guzi!


Međunarodni dan odgoja bez batina obilježavamo 30. travnja. Tjelesno kažnjavanje zakonom je zabranjeno. Ono, također, nije dobro za dijete iz mnogo razloga koje ćemo navesti u ovom tekstu.

No, unatoč tome, istraživanja, ali i naša vrtićka praksa, pokazuju kako neki roditelji (pa i stručnjaci) smatraju da je tjelesno kažnjavanje neophodno u svrhu discipliniranja djece te neki od njih nisu niti svjesni da krše zakon.

Dio roditelja smatra da tjelesno kažnjavanje nije prihvatljivo, no ipak mu ponekad pribjegava i odmah nakon toga osjeća krivnju te ne zna kako ispraviti postupak. To se najčešće događa kada ih preplave neugodne emocije (obično ljutnje i bijesa) i kada ne uspiju uspostaviti kontrolu nad svojim emocijama i ponašanjem. Ti roditelji osjećaju sram zbog svog postupka i nerado ga priznaju  imajući dojam da će ih drugi, ako priznaju da su tjelesno kaznili svoje dijete, smatrati lošim roditeljima.

Dio roditelja ne skriva činjenicu da tjelesno kažnjavanje koriste u svakodnevnom odgoju svoje djece. Svoje postupke obično objašnjavaju i opravdavaju sljedećim rečenicama:

Dao/dala sam mu samo malo po guzi.
To ga ništa ne boli jer je dobio po peleni.
I mene su tukli, pa sam dobro ispao/ispala.

To su roditelji koji vjeruju u opravdanost i učinkovitost tjelesnog kažnjavanja i kojima je često bitnija poslušnost djece od bliskosti s njima. Takvi su roditelji vjerojatno i sami odgajani na sličan  način te u odgoju svoje djece posežu za onim što su naučili od vlastitih roditelja.
 

I da, u prvi tren čini se je tjelesno kažnjavanje učinkovito. Kada dijete učini nešto što je roditelj procijenio neprimjerenim te ga zbog toga udari, sigurno je da će neprimjereno ponašanje prestati odmah. Dijete će to učiniti iz straha, a roditelj će smatrati da je problem riješio. No što se zapravo događa?


Dijete kojeg je roditelj udario osjeća se poniženo, ljuto i bespomoćno. Osoba koju voli najviše na svijetu nanosi mu bol. Iz toga dijete može naučiti da je u redu udarati osobe koje voliš, da je u redu udarati druge kada želiš da se ponašaju na određen način, da je redu udarati mlađe i slabije od sebe. U situacijama discipliniranja tjelesnim kažnjavanjem djeca ne uče zašto je njihovo ponašanje neprihvatljivo, što točno nije bilo u redu i što bi idući put trebalo drugačije. Kako to ne znaju, vjerojatno će isto ponašanje ponoviti, samo će idući puta biti opreznija i nastojati izbjeći kaznu.

Dugoročno, dijete se udaljava od roditelja te se njihov odnos narušava, a ponašanja koja doživljava od roditelja dijete može početi primijenjivati u odnosu s djecom u vrtiću, s braćom i sestrama, pa čak i u budućim odnosima sa svojom djecom ili partnerom/partnericom.
 
Dugoročno, djeca koja su doživjela tjelesno kažnjavanje mogu imati slabije mentalno zdravlje (npr. manje samopouzdanja, češće depresije), lošiji odnos s roditeljima (ne poštuju roditelje, već ih se boje), slabije razvijenu samoregulaciju i niže moralne standarde (ne uči ih načinima ispravnog ponašanja), pojačanu agresivnost i društveno neprihvatljivo ponašanje (imaju dojam da je nasilje normalno, prihvatljivo i učinkovito).
 

Bilo po guzi, ruci ili glavi, bilo malo ili puno, nasilje je neprihvatljivo! Djeca su ljudska bića, a svako ljudsko biće zaslužuje poštovanje i ljubav.


I mi odrasli griješimo. Primjerice, unatoč ograničenju u prometu, svjesno vozimo prekomjernom brzinom.  No zbog toga nikada nismo dobili šamar od policajca, zar ne?
 
Umjesto da discipliniramo vlastitu djecu, odgajajmo ih. Odgajati znači graditi odnos i voditi ih. Na tome putu, kao alternativa tjelesnom kažnjavanju, može nam pomoći sljedeće:

  • Odnosite se prema svojoj djeci s poštovanjem. Uvažite njihove želje i potrebe bez obzira što ih ne možete uvijek ispuniti ili zadovoljiti.

        Vidim da bi se ti još ljuljao, no moramo poći kući jer je uskoro vrijeme ručka.

  • Unaprijed izrecite svoja očekivanja i postavite pravila (u skladu s djetetovom dobi i razvojnim mogućnostima).

         Danas idemo u posjetu baki. Možeš se igrati igračkama ili čitati slikovnicu. Očekujem da ne diraš bakine stvari bez pitanja.

  • Dajte povratnu informaciju.

        Ponosna sam što si se danas u trgovini držao/la pravila koja smo dogovorili. I idući puta možeš sa mnom u kupovinu.

  • Usmjerite se na pozitivna ponašanja.

         Baš lijepo od tebe što si pospremio/la svoje tenisice na mjesto.

  • Prevenirajte nepoželjna ponašanja.

         Odgodite odlazak na rođendan, ako je dijete nervozno i neispavano.

  • Koristite prirodne i logične posljedice.

        Prolio/la si sok, sada nažalost nemaš što više piti.
        Prosuo/la si pahuljice, molim te pokupi ih.

  • Omogućite djetetu da nadoknadi štetu.

         Srušio/la si bratov toranj, možeš mu pomoći sagraditi drugi.

  • Budite primjer svojoj djeci.

        Pravila koja očekujete da djeca poštuju, primjenjujte i sami.

  • Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje te vlastitim primjerom pokažite kako se nositi s "teškim" emocijama.

        Jako me razljutilo to što si učinio/la. Potrebno mi je da se malo ohladim, a onda ćemo razgovarati.

  • Brinite o sebi.

        Spavajte dovoljno, hranite se kvalitetno, radite stvari koje vas vesele i pune vaše baterije.


Ako se tjelesno kažnjavanje ipak dogodi, preuzmite odgovornost za svoje ponašanje. Nakon što se vi i dijete smirite, recite mu: Žao mi je što sam te udario/la. Kad sam to učinio/la, mislio/la sam da je to tvoja greška. Nije. Greška je moja i želio/željela bih ti se ispričati.
Preuzimanje odgovornosti za nasilje, umjesto optuživanja djeteta, može umanjiti negativne posljedice nasilnog čina.
  
Više pročitajte u:

  • Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete
  • Erica Reischer: Što sjajni roditelji čine


Saznajte na linku: 

 
Pogledajte video "Tri dijaloga u odnosu roditelja i djeteta":

 

Napisala: Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof. pedagogije