„Prema svim znanim zakonima avijacije, pčela nikako ne bi smjela letjeti. Krila su joj premala da podignu debelo tijelo s tla. Pčela, jasno, svejedno leti, zato što pčele ne mare za ono što ljudi smatraju nemogućim.“
Nedostatni kapaciteti, neekipiranost stručnog tima te nepostojanje podrške stručnjaka dugi su niz godina bili prepreka za kvalitetno uključivanje djece s teškoćama u razvoju, iako su djeca s teškoćama u razvoju oduvijek bila dio vrtićkog života. U posljednjih nekoliko godina, širenjem kapaciteta vrtića, zapošljavanjem stručnih suradnika, edukacijom i usavršavanjem odgajatelja te uspostavljanjem suradnje s brojnim specijaliziranim ustanovama bitno se povećala briga o kvaliteti života djece s teškoćama u našem vrtiću. Danas Dječji vrtić „Pahuljica“ može govoriti o modelu uključivanja djece s teškoćama u razvoju kojem mogu pozavidjeti mnogi drugi hrvatski vrtići.
Pri upisu novog djeteta u predškolsku ustanovu svako dijete, pa tako i dijete s teškoćama u razvoju, zajedno s roditeljima prolazi inicijalni intervju od strane stručnog suradnika pedagoga, logopeda, psihologa i zdravstvenog voditelja i prilaže prikupljenu zdravstvenu dokumentaciju kojom se utvrđuje inicijalno stanje djeteta, a samim time i pristup takvom djetetu. Dijete s teškoćama u razvoju (dijete s rješenjem prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb) opservira se (prati) u trajanju od 3 mjeseca od strane odgajatelja i stručnih suradnika te se u tom periodu upućuje u specijalizirane ustanove (ovisno o poteškoći) te dodatne pretrage, ako se ukaže potreba za tim. Na temelju opservacije i učinjenih pretraga izrađuje se individualni plan za svako dijete za tekuću pedagošku godinu kojim se nastoji postaviti ciljeve specifične upravo za to dijete. Po potrebi se može zatražiti i uvid višeg savjetnika za odgoj i školovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju (Agencija za odgoj i obrazovanje) u neposredni rad odgojno-obrazovne skupine u kojoj se nalazi dijete s teškoćama. Na temelju svojeg uvida viši savjetnik donosi mišljenje o potrebi uključivanja asistenta i eventualnoj potrebi za supervizijom od strane stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila. I sva se ostala djeca po upisu u dječji vrtić prate od strane odgajatelja i stručnog tima. Ukoliko se uoči odstupanje od očekivanog tijeka razvoja, roditelji se upućuju na pretrage (neuropedijatar, audiolog, psiholog, fizijatar i sl.). Navedena djeca su u praćenju stručnog tima.
Trenutno u našem vrtiću sva djeca s teškoćama, uključena u redovite skupine, imaju osigurane osobne asistente koji su osposobljeni za rad s djecom s teškoćama. Također svim odgajateljima i stručnim suradnicima koji rade s djecom s teškoćama osigurana je stručna podrška vanjske suradnice Kristine Ribarić.
Uključivanje djece s teškoćama u redovite skupine, zajedno s djecom urednog razvoja, tzv. Inkluzija, izuzetno je važna za dijete s teškoćom. Dijete ima priliku za učestalo druženje s vršnjacima i realizaciju važnih socijalnih interakcija. Među vršnjacima može pronalaziti uzore i oponašati ih u ponašanju i različitim vještinama. Kroz igru i doživljaj uspjeha u igri ono osnažuje vlastite potencijale, ostvaruje osobni rast i kompenzaciju za ona područja u kojima ima određenih teškoća. Dijete ima priliku upustiti se u složenije društvene odnose i različite pedagoške aktivnosti (sukladno svojim razvojnim mogućnostima i interesima) koje mu pružaju idealan prostor za učvršćivanje samopouzdanja, razvoj pozitivne slike o sebi i sveukupnu osobnu afirmaciju.
Inkluzija djeteta s razvojnim teškoćama u redovitu odgojnu skupinu kod roditelja razvija osjećaj kako je njihovo dijete jednako svoj drugoj djeci (premda ima određenih razvojnih specifičnosti). Roditelji stječu uvjerenje kako dijete dobiva iste mogućnosti za razvoj i napredovanje kao i ostala djeca. Oni također dobivaju priliku realnije procijeniti djetetov razvojni potencijal (u odnosu na djecu bez razvojnih teškoća).Dijete s teškoćama u razvoju kod svojih roditelja često budi dodatni motiv i poticaj za emocionalno bogaćenje obiteljskih odnosa i socijalni (društveni) iskorak. Isto tako, ono jača potrebu za dodatnim intelektualnim angažmanom, upoznavanjem s medicinsko-pedagoškim dimenzijama određenog problema i sveukupnim stručnim i osobnim napredovanjem.
Djeca iz odgojno-obrazovne skupine u koju je uključeno dijete s teškoćama razvijaju senzibilizaciju za uočavanje i poštivanje različitosti, što ima direktni pozitivni učinak na razvoj socijalne kompetencije. Ona također razvijaju empatičnost (osjećaj za druge), razumijevanje, shvaćanje i prihvaćanje teškoća.Istovremeno, razvijaju samopoštovanje, osjećaj ponosa i osobne odgovornosti zbog međusobnog pomaganja i suradnje.
Prisustvo djeteta s teškoćama u razvoju obogaćuje iskustvo i kreativnost odgajatelja u iznalaženju novih strategija, pristupa i metoda koje vode prema kvalitetnim i učinkovitim rješenjima. Odgajatelju jača potrebu za dodatnom stručnom edukacijom (permanentnim usavršavanjem) i suradnjom sa ostalim stručnjacima.
Pedagoginja Vedrana Domaćinović i asistentica Sara Pičuljan
